Tri nalaza koja vrijedi znati
Pedijatri kažu: počni rano
Američka akademija za pedijatriju od 2014. traži od pedijatara da svim roditeljima savjetuju čitanje naglas, od najranije dobi pa barem do polaska u školu, jer jača odnos roditelja i djeteta i priprema dijete za jezik i rano opismenjavanje [1].
Jedna slikovnica dnevno mnogo je riječi
Istraživači sa Sveučilišta Ohio State procijenili su da dijete kojemu se čita jedna slikovnica dnevno čuje oko 78.000 riječi godišnje samo iz knjiga. To je procjena na temelju 60 često čitanih slikovnica, a ne mjerenje po kućama [2].
Način čitanja čini razliku
U pokusu iz 1988. roditelji dvogodišnjaka nekoliko su tjedana čitali drukčije: postavljali su otvorena pitanja, proširivali djetetove odgovore i hvalili ga. Njihova su djeca na testovima govora bila ispred djece kojoj se čitalo na uobičajen način [3].
Dijaloško čitanje: knjiga kao razgovor
Način čitanja iz tog pokusa zove se dijaloško čitanje. Zamisao je jednostavna: dijete nije publika nego sugovornik, a knjiga je povod.
| Što radiš | Kako zvuči |
|---|---|
| Pitaš što vidi | „Što se ovdje događa?“ |
| Proširiš odgovor | Dijete: „Pas.“ Ti: „Da, veliki smeđi pas koji trči.“ |
| Pitaš dalje | „A kamo trči?“ |
| Pohvališ i vratiš se tekstu | „Tako je, za loptom. Da vidimo je li je stigao.“ |
Pitanja koja počinju sa „što“, „gdje“, „tko“ i „zašto“ otvaraju više od onih na koja se odgovara s „da“ ili pokazivanjem prstom. Kad dijete priču već zna, zamijenite uloge: neka je ono priča tebi.
Kako čitati prema dobi
- Do dvije godine: imenuj ono što je na slici i pusti dijete da lista.
- Dvije i tri godine: kratke rečenice, zvukovi i refren. Više na stranici priče za 2 i 3 godine.
- Četiri i pet: zaplet, brojanje i pitanje „što će biti“. Više na stranici priče za 4 i 5 godina.
- Šest do osam: čitanje naizmjence i dulje priče. Više na stranici priče za 6 do 8 godina.
Što djeluje, a što ne
Djeluje
- Isto vrijeme svaki dan, barem deset minuta.
- Knjiga koju bira dijete, i kad je ista treći put.
- Glas koji glumi: tiho, glasno, sporo, brzo.
- Zadržavanje na slici koja ga je zaustavila.
Ne djeluje
- Čitanje kao zadatak: „prvo knjiga, pa crtić“.
- Ispitivanje nakon svake stranice.
- Ispravljanje svake pogrešno izgovorene riječi.
- Odustajanje jer se „vrpolji i ne sluša“.
Koliko često i koliko dugo
Svaki dan, kratko. Procjena o desecima tisuća riječi godišnje računa upravo s jednom knjigom dnevno [2], a to je navika od deset minuta, ne projekt.
Čitanje je najlakše vezati uz nešto što se ionako događa svaki dan, na primjer uz odlazak u krevet. Kako to složiti, piše u vodiču kako uspavati dijete uz večernju rutinu.
Vrijedi li i knjiga na ekranu
Radovi koje ovdje navodimo bave se papirnatim slikovnicama, i to treba reći. Naš je stav da razliku ne čini papir, nego razgovor između odrasle osobe i djeteta. Digitalna slikovnica može ga podržati ako je čitate zajedno, a odmoći ako dijete ostane samo s ekranom.
Zato u našim knjigama nema igrica, obavijesti ni automatskog puštanja sljedeće priče. Knjiga ima naslovnicu, stranice i kraj.
Izvori
Navodimo radove na koje se pozivamo, da ih možeš pročitati u izvorniku. Sve ostalo u vodiču naši su savjeti, urednički, a ne znanstveni.
- American Academy of Pediatrics, Council on Early Childhood. Literacy Promotion: An Essential Component of Primary Care Pediatric Practice. Pediatrics, 2014; 134(2): 404–409.
- Logan J. A. R., Justice L. M., Yumuş M., Chaparro-Moreno L. J. When Children Are Not Read to at Home: The Million Word Gap. Journal of Developmental & Behavioral Pediatrics, 2019; 40(5): 383–386.
- Whitehurst G. J. i suradnici. Accelerating language development through picture book reading. Developmental Psychology, 1988; 24(4): 552–559.
Znaš nekoga kome bi ovo pomoglo? Pošalji mu.