Djed Mraz u vašem dvorištu
Ovo nije priča o djetetu koje čeka poklon, nego o djetetu koje pomaže da pokloni stignu. Sve se dešava u jednoj noći i blizu kuće: dijete nigdje ne leti, ide pješice kroz svoju ulicu, a Djed Mraz odleti tačno u ponoć.
Maks i Djed Mraz
Štampana knjiga stiže uskoro
Novogodišnje veče, snijeg pada na lampice, a onda BUM: Djed Mraz sleti pravo u dvorište. Sanke su prevrnute, zlatna zvijezda koja ih nosi otkotrljala se ko zna kuda, a paketići su se rasuli po cijeloj ulici. Jedno dijete pita smije li pomoći i kreće pješice: paketić na grani, ledena staza, komšijski pas koji misli da je paketić njegov. A zvijezda je tamo gdje samo dječija ruka može.
Maks, Mia i Djed Mraz
Štampana knjiga stiže uskoro
Novogodišnje veče, snijeg pada na lampice, a onda BUM: Djed Mraz sleti pravo u dvorište. Sanke su prevrnute, zlatna zvijezda koja ih nosi otkotrljala se ko zna kuda, a paketići su se rasuli po cijeloj ulici. Dvoje djece pita smiju li pomoći i kreće pješice: paketić na grani, ledena staza, komšijski pas koji misli da je paketić njegov. A zvijezda je tamo gdje samo dječija ruka može.
Prelistavanje i slušanje primjera su besplatni, uz nalog.
Šta je u knjizi tvoje
- Junak. Tvoje dijete, nacrtano po fotografiji, na svakoj slici i s imenom u tekstu.
- Mama ili tata. Dijete u priči prvo traži dozvolu, pa je roditelj uvijek u knjizi. To može biti tvoj lik, ako ga dodaš u nalog; tada priča koristi riječ kojom te dijete zove. Ako ga ne dodaš, u knjizi je naša mama, lik iz naše banke.
- Baka ili djed. Ako ih dodaš, pojave se na zadnjoj stranici.
- Posveta. Tvoje riječi na prvoj stranici, na primjer želja za Novu godinu.
- Skriveni crvendać. Mala ptica crvenog trbuha krije se na slikama, svaki put na drugom mjestu. Tekst je ne spominje, pa je dijete otkrije samo.
Kada je čitati
U danima pred Novu godinu
Dok se kiti jelka i broje dani do praznika. Priča daje djetetu ulogu u čekanju: ne samo da čeka Djeda Mraza, nego mu i pomaže.
Na novogodišnje veče
Dok se čeka ponoć, uključi „Čitaj mi“ i pusti glas da čita. Priča se završava baš u ponoć, kao i to veče.
Kad padne prvi snijeg
Snijeg, sanke i snjegović odgovaraju svakoj zimskoj večeri, pa se knjiga čita i kad praznici prođu.
Kao poklon za Novu godinu
Uz paketić ispod jelke ide i knjiga u kojoj je dijete junak, u tvrdom uvezu. PDF koji uz nju dobiješ na poklon pošalji porodici koja je daleko.
Ako je poklanjaš tuđem djetetu, prvo se dogovori s njegovim roditeljima: fotografiju djeteta šalje samo roditelj ili staratelj. Sve o tome piše na stranici poklon za dijete.
Ako tražiš i druge načine da praznik provedete uz knjigu, ili put od fotografije do gotovog poklona korak po korak, pogledaj stranicu poklon za Novu godinu.
Stiže i zadnjeg dana godine
Lik je nacrtan za pola minute. Knjigu kupiš kad ti se pregled svidi i u nalogu je za desetak minuta, pa je gotova i zadnjeg dana godine; štampane stižu uskoro. Koraci su opisani na stranici personalizovane slikovnice.
Cijela priča
Isti tekst kao u knjizi, stranicu po stranicu.
Bilo je posljednje veče u godini. Maks i mama su gledali kroz prozor kako snijeg pada na lampice, a do ponoći je bilo još dugo. Onda je nešto zazviždalo iznad krova. BUM! Dvorište se zatreslo.
U snijegu su ležale sanke prevrnute na bok i dva soba koji su se otresali. A kraj njih je sjedio Djed Mraz, s kapom na jednom oku i snijegom u bradi. „Dobro veče!“ rekao je. „Malo sam promašio.“
„Zvijezda mi je otpala sa sanki“, uzdahnuo je. „Ona me nosi, a sad se otkotrljala ko zna kuda. I vreća je pukla, pa su se paketići rasuli po cijeloj ulici. Bez zvijezde ne letim, a bez paketića ne idem.“
„Smijem li pomoći Djedu Mrazu?“ pitao je Maks. Mama je pogledala sanke, pa sobove, pa Djeda Mraza. „Smiješ“, rekla je. „Obuci se toplo, ne idi dalje od parka i do ponoći budi kući.“
Maks je navukao jaknu, kapu, rukavice i čizme i izašao u snijeg. Mama je mahnula s prozora. Niz ulicu, sve do parka, svijetlili su paketići kao lampice. „Prvi je tamo gore“, rekao je Djed Mraz. „Na grani.“
U parku je paketić visio na grani, previsoko za ruku. Djed Mraz se pokušao popeti. KRC! Grana je pukla, a snijeg mu je pao u bradu. „Drveće ne voli penjanje“, rekao je i protresao bradu.
Maks je napravio grudvu. „Ne mora se penjati. Može se gađati!“ Prva grudva je promašila. Druga je promašila. Treća je pogodila granu i paketić je pao Djedu Mrazu ravno u kapu. „Prvi!“
Drugi paketić je klizio niz ledenu stazu za sankanje, prema snjegoviću kojeg je Maks popodne napravio. Na ledu sve klizi dalje nego što misliš. „Lako“, rekao je Djed Mraz i zakoračio na led.
Nije bilo lako. Djed Mraz je kliznuo i sjeo na guzu. TUP! Maks je potrčao i sjeo na guzu. TUP! Paketić je mirno klizio dalje. Ustajali su i padali i smijali se da se led tresao.
„Ne hodaj!“ viknuo je Maks. „Sjedi i guraj se!“ Sjeo je na led, odgurnuo se rukama i kliznuo ravno do paketića. ĆAP! Djed Mraz je stigao na guzi, polako, ali ponosno. „Drugi!“
Treći paketić je ležao u komšijskom dvorištu, između šapa velikog čupavog psa. „Moje je“, zarežao je pas, ali ne ljuto. „Ja sam ga našao.“ Djed Mraz je zaustio i stao. Šta se kaže psu?
Maks je čučnuo uz ogradu. „Nisi ga ukrao. Našao si ga“, rekao je tiho. „Ali negdje jedno dijete čeka baš ovaj paketić. Zamisli kako će mu biti ujutro.“ Pas je dugo gledao paketić.
Pas je pustio paketić. „Ima li jedan i za psa?“ pitao je Maks. „Za svakoga ko hoće“, rekao je Djed Mraz i dao mu crvenu loptu. „Znam gdje je još jedan!“ Pas je skočio u svoju kućicu i izbacio četvrti. „Treći i četvrti!“
Ostatak ulice Maks je znao napamet. „Iza ovih vrata mjauče mačka, a neko jedva čeka jutro. Ovdje je prozor s bebom, pa tiho.“ Paketići su slijetali na pragove i prozorske daske, a Djed Mraz je hodao na prstima.
„Ovdje stara komšinica drži cvijeće na pragu, pa pazi na saksije.“ Djed Mraz je spustio zadnji paketić između dvije saksije, nježno, kao da je jaje. „Zadnji!“ Onda je pogledao u nebo. „Sad bih letio… da imam čime.“
Djed Mraz je tražio zvijezdu po ulici, a sobovi su njušili snijeg oko sanki. Maks je razmišljao. Zvijezda se otkotrljala iz dvorišta. A iz dvorišta sve klizi nizbrdo, niz ledenu stazu… do snjegovića! Potrčao je u park.
Snjegović na dnu staze je svijetlio zlatno, iznutra! U trbuhu mu je bila rupa, velika baš koliko zvijezda. Djed Mraz je gurnuo ruku, ali prsti su mu bili predebeli. „Ova rupa je za dječiju ruku“, rekao je Maks.
Maks je skinuo rukavicu i gurnuo ruku u snjegovića, do ramena. Bilo je hladno, hladno… pa toplo! Prsti su stisnuli zvijezdu. Kad ju je izvukao, cijela ulica je zasjala, a snjegović je ostao bez trbuha, ali s osmijehom.
U dvorištu je zvijezda sjela na svoje mjesto i sanke su se same uspravile. Sobovi su zatoptali. Djed Mraz je s uzde otkačio jedno zlatno zvonce. „Za tebe. Da znaš da je bilo stvarno.“ Cin. „A sad trk unutra!“
U ponoć su se sanke podigle iznad ulice, a iznad grada je puknuo vatromet, daleko. Maks je mahao s vrata, a mama iza njega. „Čuvaj mi ulicu do sljedeće godine!“ viknuo je Djed Mraz i nestao iznad krovova.
U krevetu je Maks držao zvonce na dlanu. Cin. Mama je stajala na vratima sobe. „Je li bilo stvarno?“ „Pitaj zvonce.“ Maks ga je sakrio pod jastuk, za sljedeću godinu, pa zaspao s osmijehom.
Pitanja o novogodišnjoj priči
Leti li dijete s Djedom Mrazom?
Ne leti. Dijete ostaje u svojoj ulici i ide pješice, uz Djeda Mraza, a roditelj ga gleda s prozora. U ponoć odleti samo Djed Mraz, a dijete mu maše s kućnih vrata.
Moram li i sebe dodati u priču?
Ne moraš. Roditelj je u ovoj priči uvijek, jer od njega dijete traži dozvolu, ali ako ne dodaš svoj lik, u knjizi je naša mama.
Za koje godine je priča?
Raspon godina piše na kartici priče. Priča je duža, s dijalozima i obrtom na kraju, pa najviše odgovara djeci koja već prate zaplet; kako birati po godinama, piše na stranici priče za 4 i 5 godina.
Šta ako dijete više ne vjeruje u Djeda Mraza?
Priča ne traži da dijete vjeruje: Djed Mraz je u njoj lik koji je pao u snijeg i treba mu pomoć, a glavni posao radi dijete.