Mrva je bila malo štene i prvi je put ostala u dvorištu kad je pao mrak. Prije spavanja pila je vodu iz lokve kraj dvorišnih vrata. U vodi je bilo nešto okruglo i sjajno. Mrva se trgnula i odskočila dva koraka unatrag.
Onda je podigla glavu. Gore, iznad krova, visio je Mjesec, okrugao i žut kao lopta. „VAU!“ rekla je Mrva. „Siđi da se igramo!“ Mjesec je samo mirno gledao.
Mrva je skakala uz ogradu. Donijela je svoju loptu i stavila je nasred dvorišta da Mjesec vidi što ga čeka. Zalajala je tri puta: tiho, pa glasno, pa najglasnije. Mjesec je i dalje stajao gore i nije silazio. Nije čak ni mahnuo.
Umorna, spustila je uši i otišla do lokve popiti još malo vode. I ondje, u vodi, bio je on. Mjesec je plivao u lokvi, okrugao i sjajan, baš ispred njezina nosa. Nije sišao preko krova. Sišao je tiho, kroz vodu.
Mrva više nije lajala. Legla je pokraj lokve, spustila bradu na šape i gledala ga, nos uz nos. Mjesec je lagano drhtao u vodi, kao da se i on smije.
Na nebu se Mjesec polako penjao, sve više i više. Lokva se smirila. Lopta je ostala nasred dvorišta. Mrva je disala sporo, pa još sporije, i u snu je lagano mahnula repom. Mjesec je ostao budan cijelu noć i čuvao ih oboje, malo štene i onaj mali Mjesec u lokvi.
Znaš roditelja koji djetetu čita prije spavanja? Pošalji mu ovu priču.
