Mrva je bila malo štene i prvi put je ostala u dvorištu kad je pao mrak. Pred spavanje pila je vodu iz lokve kod kapije. U vodi je bilo nešto okruglo i sjajno. Mrva se trgnula i odskočila dva koraka unazad.
Onda je podigla glavu. Gore, iznad krova, visio je Mjesec, okrugao i žut kao lopta. „AV!“ rekla je Mrva. „Siđi da se igramo!“ Mjesec je samo mirno gledao.
Mrva je skakala uz ogradu. Donijela je svoju loptu i stavila je nasred dvorišta, da Mjesec vidi šta ga čeka. Lajala je tri puta, tiho, pa glasno, pa najglasnije. Mjesec je i dalje stajao gore i nije silazio. Nije čak ni mahnuo.
Umorna, spustila je uši i otišla do lokve da popije još malo vode. I tamo, u vodi, bio je on. Mjesec je plivao u lokvi, okrugao i sjajan, baš ispred njenog nosa. Nije sišao preko krova. Sišao je tiho, kroz vodu.
Mrva više nije lajala. Legla je pored lokve, spustila bradu na šape i gledala ga, nos uz nos. Mjesec je lagano drhtao u vodi, kao da se i on smije.
Na nebu se Mjesec polako penjao, sve više. Lokva se smirila. Lopta je ostala nasred dvorišta. Mrva je disala sporo, pa još sporije, i u snu je lagano mrdnula repom. Mjesec je ostao budan cijelu noć i čuvao ih oboje, malo štene i onaj mali Mjesec u lokvi.
Znaš roditelja koji čita djetetu prije spavanja? Pošalji mu ovu priču.
