Vjeverica Grickalica cijelu je jesen skupljala lješnjake. Nosila ih je u obrazima, po tri odjednom, a usput bi uvijek jedan krcnula, KRC, i bacila ljusku preko ramena. Iza nje je ostajao trag od ljusaka, ali ona to nije ni primijetila. Sve je to trebalo sakriti.
Onda je pao prvi snijeg, tanak kao šećer u prahu. Grickalica je sjela na granu, protrljala šapice i poželjela jedan lješnjak. I tada je zastala. „Pa gdje sam ih sakrila?“
Najprije je pogledala ispod svog jastuka od mahovine. Tamo je bio samo suhi list. Onda je zavirila u šuplji panj. U panju je spavala bubamara i nije se obradovala gostima. „Pa gdje sam ih sakrila?“
Počela je kopati ispod velike bukve, sve dublje, dok joj šapa nije propala kroz nešto meko. Odozdo se javio pospan glas. „Tko to kopa po mom stropu?“ Bila je to krtica Rovka. „Oprosti“, rekla je Grickalica i zatrpala rupu. „Tražim lješnjake.“ „Ovdje su samo gliste“, zijevnula je Rovka.
Grickalica je umorno sjela na snijeg. Tada je ispod repa ugledala smeđu ljusku od lješnjaka. Malo dalje ležala je još jedna, pa još jedna, u dugom redu kroz šumu. Tko je to jeo lješnjake po šumi? Pa ona!
Pošla je za tragom, ljuska po ljuska, i on ju je doveo do rupe u starom hrastu. Unutra su bili lješnjaci. Svi osim jednoga. Prebrojila ih je dvaput i oba je puta nedostajao jedan. „Pa gdje sam ga sakrila?“
Uzdahnula je i omotala se repom da joj bude toplije. Nešto ju je bocnulo. Zavukla je šapu u rep, u gusto krzno na samom vrhu… i izvadila lješnjak. Cijelo se vrijeme vozio s njom, gore na granu, dolje u panj, pa čak i krtici na strop. „Tu sam ga sakrila“, rekla je Grickalica i krcnula ga, KRC. Ljuska je, naravno, otišla preko ramena.
Znaš roditelja koji djetetu čita prije spavanja? Pošalji mu ovu priču.
