Vjeverica Grickalica je cijelu jesen skupljala lješnjake. Nosila ih je u obrazima, po tri odjednom, a usput bi uvijek jedan krcnula, KRC, i bacila ljusku preko ramena. Iza nje je ostajao trag od ljusaka, ali ona to nije ni primijetila. Trebalo je sve to sakriti.
Onda je pao prvi snijeg, tanak kao šećer u prahu. Grickalica je sjela na granu, protrljala šapice i poželjela jedan lješnjak. I tada je zastala. „Pa gdje sam ih sakrila?“
Prvo je pogledala pod svoj jastuk od mahovine. Tamo je bio samo suhi list. Onda je zavirila u šuplji panj. U panju je spavala bubamara i nije se obradovala gostima. „Pa gdje sam ih sakrila?“
Počela je kopati pod velikom bukvom, sve dublje, dok joj šapa nije propala kroz nešto meko. Odozdo se javio bunovan glas. „Ko to kopa po mom plafonu?“ Bila je to krtica Rovka. „Oprosti“, rekla je Grickalica i zatrpala rupu. „Tražim lješnjake.“ „Ovdje su samo gliste“, zijevnula je Rovka.
Grickalica je umorno sjela na snijeg. Tada je pod repom ugledala smeđu ljusku od lješnjaka. Malo dalje je ležala još jedna, pa još jedna, u dugom redu kroz šumu. Ko je to jeo lješnjake po šumi? Pa ona!
Pošla je za tragom, ljuska po ljuska, i on ju je doveo do rupe u starom hrastu. Unutra su bili lješnjaci. Svi, osim jednog. Prebrojala ih je dvaput i oba puta je nedostajao jedan. „Pa gdje sam ga sakrila?“
Uzdahnula je i omotala se repom da joj bude toplije. Nešto ju je bocnulo. Zavukla je šapu u rep, u gusto krzno na samom vrhu… i izvadila lješnjak. Cijelo vrijeme se vozio s njom, gore na granu, dolje u panj, pa čak i krtici na plafon. „Tu sam ga sakrila“, rekla je Grickalica i krcnula ga, KRC. Ljuska je, naravno, otišla preko ramena.
Znaš roditelja koji čita djetetu prije spavanja? Pošalji mu ovu priču.
