U hodniku je visjelo veliko ogledalo, a pokraj njega nalazio se prekidač za svjetlo. Dino se igrao prekidačem. KLIK. „Svjetlo ugašeno.“ KLIK. „Svjetlo upaljeno.“ Onda mu je dosadilo i otišao je u kuhinju.
Una je stala pred ogledalo. U ogledalu je stajala neka djevojčica s istim pletenicama i istom plavom majicom. „A što je ovo?“ pitala je Una i pokazala prstom. Djevojčica je pokazala prstom na nju. Micala je usnama, ali nije rekla baš ništa.
Una ju je odlučila uhvatiti u pogrešci. Isplazila je jezik, a djevojčica je isplazila jezik. Skočila je, HOP, a djevojčica je skočila, HOP. Onda je napravila najsmješnije lice na svijetu, s prstima u ušima. Djevojčica je napravila potpuno isto lice.
Una se sakrila ispod stolića, izbrojila do tri i provirila. Djevojčica je isto tako provirila ispod stolića u ogledalu. Una je prasnula u smijeh. Djevojčica se smijala s njom, ali se uopće nije čula.
Tada je Una pogledala prekidač i sjetila se Dine. Pružila je ruku i pritisnula ga. KLIK. „Svjetlo ugašeno“, rekla je. U hodniku je pao mrak, samo je ispod kuhinjskih vrata svijetlila topla traka. Ogledalo je bilo tamno i u njemu nije bilo nikoga. „Uhvatila sam te!“ viknula je Una. „Ja sam još tu, a tebe nema!“
Brzo ga je opet pritisnula. KLIK. „Svjetlo upaljeno.“ Djevojčica se vratila, kao da nikamo nije ni išla. Una je još tri puta ugasila i upalila svjetlo, a djevojčica je svaki put otišla i svaki put se vratila.
Kad je mama rekla da je vrijeme za spavanje, Una je prišla ogledalu i mahnula. Djevojčica je mahnula njoj. „Laku noć“, šapnula je Una, a djevojčica je micala usnama kao da govori isto. KLIK. Djevojčica je otišla na spavanje. „Ovo je najbolja igra“, rekla je Una i otišla u krevet. Sutra će djevojčicu opet upaliti.
Znaš roditelja koji djetetu čita prije spavanja? Pošalji mu ovu priču.
