Cijela priča
Isti tekst kao u knjizi, stranicu po stranicu.

U travi je rastao maslačak, okrugao i bijel kao mala lopta od paperja. Una je čučnula. „Otpuhat ću ga!“

Una je pogledala izbliza. Svaka bijela dlačica bila je mali padobrančić. Bilo ih je stotinu!

Jedan, dva, tri… Una je puhnula tiho, fu, kao kad se hladi supa. Odletio je samo jedan padobrančić. Ostali su se držali.

Jedan, dva, tri… Sad je puhnula jako. FU! Baš tada je puhnuo i vjetar. Paperje joj je poletjelo ravno u nos.

APĆIHA! Una je sjela u travu i obrisala nos. Puž ju je gledao. „Treba mi veliki dah.“

Una je udahnula duboko, duboko. Trbuh joj je bio kao balon, a obrazi kao dvije lopte. Jedan, dva, tri…

PUUUF! Svi padobrančići su poletjeli odjednom. Stotinu malih padobrana zaplesalo je u zraku.

Letjeli su preko ograde, preko krova, sve do oblaka. Jedan je sletio pužu na kućicu.

Maslačak je ostao gol, bez ijedne dlačice. Una se nasmijala. A u travi, kraj nje, bijelio se još jedan!

Navečer je Una gledala kroz prozor. Visoko iznad kuće letio je još jedan padobrančić. „Laku noć, padobrančiću.“
