Cela priča
Isti tekst kao u knjizi, stranicu po stranicu.

U travi je rastao maslačak, okrugao i beo kao mala lopta od paperja. Una je čučnula. „Oduvaću ga!“

Una je pogledala izbliza. Svaka bela dlačica bila je mali padobrančić. Bilo ih je stotinu!

Jedan, dva, tri… Una je dunula tiho, fu, kao kad se hladi supa. Odleteo je samo jedan padobrančić. Ostali su se držali.

Jedan, dva, tri… Sad je dunula jako. FU! Baš tada je dunuo i vetar. Paperje joj je poletelo pravo u nos.

APĆIHA! Una je sela u travu i obrisala nos. Puž ju je gledao. „Treba mi veliki dah.“

Una je udahnula duboko, duboko. Stomak joj je bio kao balon, a obrazi kao dve lopte. Jedan, dva, tri…

PUUUF! Svi padobrančići su poleteli odjednom. Stotinu malih padobrana zaigralo je u vazduhu.

Leteli su preko ograde, preko krova, sve do oblaka. Jedan je sleteo pužu na kućicu.

Maslačak je ostao go, bez ijedne dlačice. Una se nasmejala. A u travi, pored nje, beleo se još jedan!

Uveče je Una gledala kroz prozor. Visoko iznad kuće leteo je još jedan padobrančić. „Laku noć, padobrančiću.“
